Iako mi zbog posla kojeg još trebam obavit opet nije pasalo da za vikend idem nekud, reko jebiga, idem na jedan dan pa makar umro.
Odgovarala mi je samo subota, cimnuo Jagora da vidim kakav je plan sa školom, nakon što mi je savijest umirena da ima dovoljno instruktora, odlučih se pridužiti Tihomiru, Ivani i Buniki koji su išli u subotu kad je meni i bilo ok.
Plan je otići do Koče na Gozdu, raspitati se o prohodnosti ceste preko Vršiča pa odlučiti kamo, u krajnjem slučaju na slapove pod Prisojnikom.
U domu popili čaj, saznali da je cesta prohodna i dogovorili da idemo dolje u Trentu, tamo još nismo penjali. Bunika i ja smo planirali kao u lakši slap Kuklu, a Ivana i Tihomir u Julianu.
Po vodiču, Kukla se vidi od spomenika Juliusu Kugyu, dolazimo tamo, nije baš da vidimo nekakve slapove, vidimo nešto što bi možda mogao biti slap. Čak nismo baš ni sigurni prema kojoj strani svijeta jesu slapovi :P Vraćamo se u auto i spuštamo do Trente otkud bi se trebao s ceste vidjeti slap Juliana koji je kod istoimenog botaničkog vrta. Dolazimo dolje, skužimo slap i iz logističkih razloga odlučujemo da ćemo svi u taj slap.
Dolazimo pod slap, dolje hrpa ruksaka, al nikog pod slapom, na prvom štandu netko stoji. Taman se navežemo i dolazi iza nas još jedna naveza, reko super smo pogodili vrijeme.
Prvo kreću Tihomir i Ivana, pa onda Bunika i ja.
Prvi cug je ok, mokar led, a u jednom skokiću tanašan, s rupom, ispod vidiš vodu koja curi. Još je pozicija takva da se trebaš izvlačit sa strane na to pa je malo neugodno, ne možeš baš zabit cepin nego haklaš, a kad se izvučeš, gore dobro za cepine, al za noge taj tanji dio nije baš neka sreća pa treba biti oprezan. Uglavnom, tehnički zahtjevniji dio, ali nije neki problem, ne pumpaju se ruke nigdje. Iznad skokića lagani položeni dio koji nije problem. Prvi štand je na spitove. Na sugestiju Tihomira preskačemo prvi štand i spajamo drugi cug koji je lagan, s jednim trometarskim skokićem i jednim od valjda metar i pol. Štand na dva klina.
Treći cug je pre-pre-pre zakon. Ambijent super, među stijenama, prvi dio par metara širok, možeš po sredini, možes sa strane, na jednom mjestu ima tanji komad leda gdje vidiš kako curi ispod i treba samo malo pripazit, nije bed. Da se fino šraubat, a i dosta je već istučen pa ima stopinki i nema pumpanja. Drugi dio je još bolji, metar uzak plitak i blago položen žlijeb, led je tanji, ali nije nikakav problem, fino u raskorak, guštanje totalno. Štand na spitove.
Otud dalje ide stazica prema dolje, ekipa je uglavnom penjala do tu i nije išla dalje, mi jesmo.
Sljedeći cug je tek zanimljiv, prva dva-tri metra okomica s debljim ledom, a onda blago položeni dio s tankim tankim ledom u sredini, ali boljim sa strane :) Scary, ali da se bez problema ako ne nabijas i krećeš se laganini u raskoraku, a i cepine zabijaš sa strane, ništa u sredinu. Super za vježbu :) Štand na drvetu.
Dalje ima još neki lakši položeniji dio, ali ispred njega je bazen vode koja nije smrznuta, pa smo se vratili nazad, abseilali taj zadnji cug što smo penjali, pa po stazici dolje.
Spakirali se u auto i nazad preko Vršiča do Koče na Gozdu gdje smo fino papali (neki žlicom, neki pohance) i štura nazad u Zg.
S te druge strane Vršiča je temperatura zraka bila veća nego sa sjeverne, dolje je bilo oko -3, a kad smo se vraćali, pri Vršiču oko -0.5.
Sve u svemu, baš nam je bilo super, slap zanimljiv, na dijelovima malo zabavnog pimplanja, a ključni cug je zbilja prekrasan i u ovim uvijetima ne težak pa je i s mentalne strane bilo lakše pa se skroz guštalo. Pogodili smo i taman vrijeme pa nismo osjetili nekakvu gužvu, Tihomir je stigao navezu ispred pa je morao u jednom trenu malo pričekati, ali ništa prestrašno :)
Ja nemam baš fotkica, ali ima Tihomir pa uz njegovu dozvolu objavljujem :)
obruT