Izvještaj s izleta zimske škole 21/22.01.2017.

(ovaj je izvještaj posvećen Adrianinom potrganom gležnju)

Prošli vikend (21-22. siječnja 2017) zimska škola je provela na slapovima u Julijskim Alpama.

Subota:
Dvije naveze, Marko/Bodić i Marta/Luka su otišle na slap Vis a vis (I, WI 3+, 100m) u Sotesku kod Bohinja. Pristup lagan, mislim 20tak minuta hoda od ceste. Slap je bio dobro narejen, gužva umjerena. Odstup su jednoglasno proglasili neugodnim – dugotrajan, kroz šumu, lišće i blato, i po velikoj strmini.
Ostali (Maja, Mateljan, Jagor, Tina, Željka, Pavao i ja) su otišli na slapove pod Predelom, i to one ispod tvrđave. Parkirali kod mosta gdje se od ceste iz Bovca odvaja cesta prema Mangartu, pa se ispod tvrđave spuštali kroz šumu 20tak min. Krenuli smo u Levi slap pod trdnjavo (WI3, 70m) i odustali nakon prvog cuga jer je led u gornjem dijelu slapa bio loš. ​Kraj nas je donji dio Srednjeg slapa pod trdnjavo (WI3, 80m) na top penjala grupa Slovenaca, sa zanimanjem prateći naš pokušaj u Levom.
Ubrzo su Slovenci otišli, a mi se prebacili na Srednji.
​Nakon penjanja donjeg dijela slapa na top, radili smo abalakove, a jedan od njih smo i testirali (6 ljudi je cimalo uže a abalakov je istovremeno dobivao cepinom po glavi), o čemu postoji i video-dokumentacija.

Spavanje:
Iako je vršička cesta bila prohodna skroz, spavali u najnižem, Mihovom domu, umjesto u Koči na gozdu (nažalost zakasnili smo s rezervacijom!). Mihov je skuplji, klopa lošija, a bilo je i problema sa zaštopanim wc-ima. Za ovo zadnje naravno krivimo AOŽ s kojim smo podijelili krov ali ne i postelje, skupno ležišče je bilo samo naše, oni su jadni morali po sobama…

Nedjelja:
Tina je otišla sa Tonijem i AOŽ u Italiju, obećana su joj 3 slapa; Toni se ozlijedio u prvom i Tina se taj dan nije napenjala. Što se ne može reći za nas ostale...
Aute ostavili pred Mihovim domom i pješke se spustili u dolinu Krnice (15tak min – par serpentina cestom a onda puteljkom kroz šumu). Već smo večer prije saznali od nekih Riječana da Prvi slap nije napravljen. Nepromišljeno, svi mi, nas 10 (!!!) krenuli smo u isti, Drugi slap (II, WI4-, 200m). Koja minuta uspona do dna slapa, raspodjela opreme po navezama, i odjednom je svima jasno da će cijela priča potrajati duuugo duuuuuuugo jer nas je puno, slap je dugačak, a odstup je abseilom. Doduše, u slapu nikoga osim nas, ali nama se još treba priključiti i 'pridružena školska' naveza iz Karlovca. Tu Željka mudro odustaje. Ostali se raspoređuju u trojke: Marko/Maja/Bodić, Marta/Luka/Pavao, Jagor/Mateljan/ja.
Slap je zbilja prekrasan, ima dvije sasvim ozbiljne zavjese od 10tak m, nekoliko ledenih skokova do 5m i jedan (zadnji) od 15tak m, te još dosta 'nešto položenijeg' leda i par zasnježenih rampi. Led je varirao kvalitetom, mjestimice su letili oveći komadi ali nitko nije pogođen. Popeli smo tih nominalnih 200m (rekla bih da ima više) u 4 ili 5 cugova (kako tko). Jednoj navezi je u zadnjem cugu (veliki ledeni skok na kraju!) ponestalo štrika, štandali su malo prenisko a nisu mogli vidjeti što ih čeka…
Abseil u 5 cugova (moglo je i 4) sa štandovima na klekovini.

Unatoč općem smrzavanju (dugo se čekalo na svakom štandu) i abseilu uz čeonke, svi smo zaključili da smo se baš fino napenjali i da je Drugi slap čista uživancija. Na povratku, hodajući dolinom Krnice ugasili smo čeonke i čudili se čarobnom svjetlucanju snijega pod nogama. Na rubu šume jedva smo se otrgnuli gravitacijskom polju koje nad dolinom proizvode okolni zasniježeni vrhovi i nebo sa opasno prevelikim brojem zvijezda.

Zrinka