Robi i ja smo malo penjali klasike u Dalmaciji i u subotu išli na Mosor film festival pa evo ukratko dojmovi...
Krenuli smo prema Dalmaciji u četvrtak, prespavali i počeli s penjanjem u petak. Smjerove smo tražili na stranici plave-gore.com. Još u lipnju su nas lokalci upozorili da za većinu klasičnih smjerova trebaju klinovi i kladiva pa smo se naoružali još u Zagrebu s 2 kladiva i 8 klinova + nosili smo set čokova i 4 frenda + malu gomilu gurtni. Budući da je tih dana bilo 30-ak stupnjeva, birali smo smjerove u sjevernim stijenama oko Omiša koji su cijeli dan u hladu.
S korištenjem klinova imamo minimalno iskustva pa smo tražili lagane smjerove da možemo isprobavati postavljanje međuosiguranja.

Za prvi smjer biramo Kozji greben - na stranici ima skica i slika smjera, piše da je dug 170m i težina u prosjeku II-III. Auto smo parkirali na sportskom penjalištu u hladu, od kojeg je pristup 2 min uz cestu do ulaza u smjer. Krećemo s penjanjem i smjer nam je super, laganica, zabijamo klinove i radujemo se. Jedan klin u 2. cugu nisam mogla izbiti nikako pa je ostavljen u stijeni. Smjer pratimo po skici, ali ispada duži od očekivanog - umjesto 170m na kraju je bio oko 270m, u prosjeku je težina III, s jednim detaljem -IV. Sve je bilo dovoljno lagano za penjanje u pristupnim tenisicama. S obzirom na dužinu smjera i naše igranje s klinovima, izlazimo na vrh kasnije od očekivanog i uskoro počinje padati mrak. Za odstup je opis na stranicama bio: "grebenom prema tvrđavi Starigrad te stazom do Omiša". Eh, nitko nije spomenuo da je greben labirint prokleto oštrih, trnovitih biljaka kroz koje se nemoguće probiti ako se ne pogodi staza. Zapravo, nismo sigurni niti da li postoji neka staza kroz taj užas, jer čovuljke nismo nigdje vidjeli. Gledamo kako greben izgleda na google maps i ta makija ne dolazi skroz do njegovog desnog ruba pa odlučujemo krenuti na tu stranu. Umjesto čovuljaka pratimo drek od koza i nakon dobrih sat i pol hodanja/lutanja napokon izbijamo na planinarsku stazu i za još pola sata stižemo do ceste. Već je 10 navečer i umjesto na festival idemo u najbližu Omišku pečenjaru na ćevape i cugu.

Idući dan smo pokušali penjati smjer u sjevernoj stijeni Crvene stine (druga strana Omiškog kanjona), koji se zove Smjer za gledaoce. Nažalost nakon 1,5 cuga smo morali odustati jer je 3. cug potpuno obrasao biljkama i nije nam se ponovno probijalo kroz te užase. Bježimo iz smjera, igramo se s klinovima u podnožju stijene i nakon porcije palačinki jurimo prema Mosoru na festival. Festival se održava na velikoj livadi ispod pl. doma Umberto Girometta. Kroz dan postoje razne radionice, a navečer se puštaju filmovi planinarske/penjačke tematike. Fora je cijeli događaj, isplati se otići. Film može prijaviti tko god želi, svi su kućne produkcije, a žiri bira najbolje koji će se prikazati na festivalu.

Zadnji dan smo probali penjati na Kozjaku, ali opet nas je zeznula šikara usred smjera, tako da idući put ili penjemo s mačetom u Dalmaciji ili papamo puno čokolina pa ulazimo u neke teže smjerove bez vegetacije.

Iva M.