Kako je Goca najavio - bit će izvještaja od vikenda :)

Ovo moje nije baš izvještaj nego više doživljaj...

Došli smo u petak kasno navečer kod našeg Peke koji nas je iznenadio gužvom u parku. Kuhinja puna nekih glasnih Slovenaca, sve puno šatora i auta. Uz povremene komentare Sabe da će biti nekog fajta u subotu. Slovenci iznenaduju glazbenim ukusom i na kraju nas je uspavao Petar Grašo.

U subotu se dižem oko 7 sati, a naveza Goca-Sabo & Romana-Keti su već u niskom startu za polazak s osmjesima od uha do uha. Dan je prekrasan da bolji ne može biti, a naveza "Girls support girls" spremna je za ugodan penjački dan. Originalna naveza bila je Iva M i ja, ali nam se u zadnji tren pridružila i naša treća koka Brajković kojeg je Mlačić ostavio na cjedilu jer se opće nisu dogovorili da bi oni mogli skupa penjat za vikend pa je prika Mlačić ostao na Rabu.

U subotu se penjalo Sjeverno rebro & Akademski. Cilj za vikend bio mi je proći sve slobodno i uživati u penjanju. Sjeverno rebro prolazimo stvarno bez ikakvih problema i za 2 i pol sata smo na vrhu smjera gdje radimo brzinski piknik. Naša hobo prija Brajković žica Ivu šnjitu kruha da mu prestane krulit u želucu. Jedino iznenadenje ovog smjera bila je zadnja dužina koja je neka četvrokica, ali bilo bi dosadno bez tog iznenadenja.

Nakon Sjevernog rebra krećemo u Akademski. Iva kreće u prvi cug a za to vrijeme nam se u podnožju smjera pridružuje neka slovenska naveza od tri mlada dečka. Kasnije na nekom štandu saznajemo da su dvojica od njih u bolder repki i penju neke bolesne ocjene (8c). Ali jedan od njih je odustao kad je vidio mukicu koju je Iva prolazila na početku prvog cuga. Ja vodim drugi cug, onda Brajski vodi iduća dva cuga, pa je Iva vodila predzadnji i dolazi zadnji detaljni cug kojeg sam ja čekala cijeli dan. Umorna od sparine, penjanja, ali i dalje nabrijana da prodem slobodno i ostvarim svoj subotnji cilj. Sve je izgledalo ok do drugog spita kada sam se samo malo navukla i kako je propao slobodan prolaz tako je krenulo moje navlačenje po detalju sve do izlaza iz detaljnog previsnog "5a" kamina. Nakon izlaska iz detalja je lijepo lagano penjanje gdje dolazim na vrh malo tužna jer nisam ostavrila svoj cilj, ali sretna što smo prije i ja popele 360m stijene. Ubrzo nakon mene dolazi Iva koja je imala malih borbi s detaljom i Brajksi koji ga je proletio. Na vrhu smjera ponovno radimo mali piknik i čekamo Slovensku navezu da zajedno krenemo prema odstupu. Prija Brajković opet pita jel ima netko možda pola čokoladice. Uz Biblijski citat naše prije Brajski dijelmo najfiniju Lidl čoksu.

Odstup standardno Džuza gdje smo Markec i ja prvi put išli tim putem dok je Iva "letila" prema dolje :)

Dolazimo u kamp i odmah počinje krš i lom! Laganini večera i štrukani, pa pive pa zezanje sa susjedima Slovencima od kojih saznajemo da su oni iz Alpinističkog odsjeka Rašica Ljubljana. Pričamo o svemu i svačmu, Brajković svira i u jednom trenutku Iva M dobiva broj od Janeza (to je stvarno ime), slovesnkog alpinističkog instruktora da dogovorimo plezanja za 1.11. u Pakli kad a Slovenci tradicionalno dolaze na Penjanje u Cro El Dorado. Vrhunac večeri bio je Peko u boksericama i potkošulji kad je došao stišat parti.

Ujutro se budimo relativno kasno. U jednom trenutku doletava neki Slovenac da tko je ono jučer rekao da želi penjat s alpinističkim insturktorom i upoznaje Romanu, Keti i mene s Žigom. Žiga je trebao dva dobrovoljca/ke koji bi s njim išli penjati kako bi on mogao ponoviti neke svoje tehnike za ispit za vodiča. Nekako se brzo dogovaramo da bi to mogle biti Iva i ja i za pola sata se nalazimo sa Žigom na parkingu. Plan je bio ići u Kamasutru u Anića kuku, ali kad smo došli pod smjer skužili smo da je smjer mokar. Na kraju smo otišli u smjer koji se zove Figurae Veneris (6a/a+).

Prema vodiču smjer ima tri cuga, ali zapravo ih je četiri. Iva i ja cijelo vrijeme penjemo kao druge kako bi Žiga imao pravi vodički doživljaj. Prvi cug je prečka u desno koja je jako dobro zaspitana. Žiga trči u svojim pristupnjačama do prvog štanda. Ja krećem kao druga, a Iva par metara iza mene. Nisam se pravo ni smjestila na vrlo uzak i neudoban štand (neudoban za troje) i već sam bila ulađarena. Baš pravo kofersko iskustvo idealno za moju mamurnu glavu. Nakon što je Iva došla na štand, Žiga odlučuje da ću ga ja zihrat a Iva će se brinuti za uže. Ali ne zihram Žigu sa sebe, nego mi veli da ga zihram sa štanda. On namješta cijeli sustav jer klijenti ništa ne rade na ovakvim turama, a i prvi put bi bilo da bi zihrala prvog penjača sa štanda. Kad smo ga pitale zašto to tako rade, rekao je da u slučaju da on padne da zihrača ne ozlijedi kad ga sila povuče. Sve jasno i od prije. Žiga i dalje u svojim pristupnjačama leti po idućem cugu. Iva kreće kao druga pa onda ja. Relativno lako prolazimo cug koji je po Čuji trebao biti 6a. Sve mi je to sumnjivo da sam 6icu prošla bez muke i k tome mamurna i dolazim na štand gdje saznajem da nas tek čeka 6a cug. Žiga nadobudno opet kreće u pristupnjačama u cug, ali u pol smjera traži Ivu da ga našpana da se presvuče u penjačice i Iva i ja u sekundi znamo da će nam biti baš teško. Dolazi moj red na penjanje odnosno navlačenje i povlačnje. Kompleti, prusik, koloturo hvala vam što ste me dovukli do vrha. Smjer je predivan i pogled je stvarno prekrasan cijelo vrijeme. Spitova ne fali niti u jednom trenutku u smjeru i preporučam svima kojima je 6a u dužincu rubna ocjena da se odvaže u smjeru.

E sad kad smo popeli tu Venerinu Figuru dolazi najzabavniji i najiščekivaniji dio druženja sa Žigom. Radimo tri različita abseila: spasilački abseil koji je zapravo radio s Ivom, dijagnolni abseil i simultani abseil. Tu smo Iva i ja bile opet koferčići gdje nam je Žiga sve namjestio. Velika razlika je bila kad niti u jednom trenutku nismo stavljali prusik na štrik pa si eto od jednom trebao vjerovati liku koji drži kraj užeta a koje smo upoznale na parkingu u Peku to jutro...

Dijagonali abseil je bio forica i možda bi bila dobra tehnika za naučiti za sve nas. A ja sam bila s Žigom odradila simultani abseil koji mi je zapravo bio dosta strašan jer sam ja visila na jednoj strani užeta, on na drugoj. Ja bez prusika opet, ali sam sa gurtnom i matičarem bila ukopčana u Žigin pojas. Zanimljivo iskustvo.

Ono što smo još naučile od Žige je da slovenci rade skorz drugačije štandove od nas gdje koriste dva ladarca te im je svaki štand fiksan čak i onaj na spitovima. To nam je i Mateljan pričao na prošlom izletu u Paklenicu. Rekao mi je da oni uopće ne uče sliding x štand jer ako slučajno izleti jedan spit opterećenje na drugi spit je puno veće u tom slučaju nego kod njihove verzije štanda. Danas mi je Žiga poslao Rašicinu alpinističku skrpitu i možda nam svima može biti od pomoći da nešto novo naučimo od braće Slovenaca. Meni su sve ovo nove info pa dijelim tu sa svima kojima će ovo biti od pomoći pa nemojte zamjerit ako se ponavljaju informacije. Skripta je na slovenskom.

Kako smo jadnom našem Slovencu Iva i ja donirale svaka po bežanec da ne ostavlja opremu po smjeru za absile pa je Iva na kraju dobila King a ja hladnu Coca Colu. Dobra trampa ako se nas pita :)

Ovdje su neke slike od vikenda.

Na kraju i Iva i ja imamo brojeve od slovenskih aseva i bilo bi baš fora kada bi se malo više u budućnosti povezali s Rašicom jer smo stavrno dobro kliknuli u subotu :)

A da ovo je Žiga, frend od Aleša Česena.

Super vikend, super penjanje, super druženje, super sjećanja!

Veliki pozzzzzzzzz <3
Tea