Omađijani online gastronomskom ponudom austrijskih planinarskih domova, odlučili smo isprobati kolače in vivo i u skladu s time organizirati izlet. Škoda nr. 1 (nr. 2 je Gospić) u sastavu Prpa, Medić, Szabo i ja je zapičila put Maltatala u subotu popodne da isproba famozne kolače Berghotela Malta i usputno "granit" (op.a. provjereno gnajs). Odabrali smo sektore Langkar i Große Seenplatte inspirirani Željkinim izvještajem i Zekinim doživljajem (Hvala!). Jedva smo čekali isprobati trenje pa smo odabrali najpločastije smjerove "Wo der Aar noch haust" (5c) i "Silberglanz" (5-). Idiličan, gotovo bajkovit pejzaž koji naplaćuje svaku cestu kojom si dahnuo, ali tako valjda izgleda razvijeni planinski turizam. No, ruku na srce, došli smo zbog štrudle i bome nisu razočarali. Austrijanci znaju uživati u životu! Večer prije smo uz kulinarsko društvo OMV sendviča, toplih Podravkinih Talianetta i delikatno nagorenih pohanaca iz Zagreba debatirali kako najbrže stići do cilja našeg putovanja - štrudle od jabuka u Erzherzog-Johann Hütte (3454m). Pa je odabir pao na Stüdlgrat, 500-metarski feratasti greben III+ ocjene. Na dan uspona, gonjeni žudnjom prema jelu, pregrmili smo gužvovit smjer za tri sata i već u devet ujutro čeznutljivo promatrali najviši planinarski dom Austrije s vrha Großa koji se doimao odmah iza ugla. No, tu je tek počeo detalj ture sa silaskom pored vlakića ljudi šarolikog iskustva koji se kreću normalkom prema vrhu. Od gunđajućih vodiča do bogobojaznih first-timera koji bi najradije stali na vas i time se osigurali od neminovnog pada. Definitivno ne preporučam! Duže no što smo očekivali, ali ipak zadovoljni pristigli smo u dom te odmah upikli zvijezdu menija uz prilog stješnjenog sendviča. Delikatesa za nepce! Još tabananja i prelaska ledenjaka te smo kod auta prije četiri popodne, odljepljujemo zapečene prašnjave gojze i gostimo srce hladnim čokoladnim Napolitankama. Gourmet produženi vikend po mom ukusu! OST povratka <3