U ovaj 'nepodnošljivo vreli' ljetni vikend Romana i ja odlučismo potražiti osvježenje u Paklenici. Za subotu smo si napikirali miks smjerova u Debelom kuku, 2 dužine Zgrešenog, 2 dužine Johnnya, a do izlaza kroz 3 dužine Dijagonalke... i u 2 popodne ulazimo u stijenu, taman da prvu dužinu penjemo na suncu, a sve ostale u sjeni. Detalj u Zgrešenom mi s odmakom od 8 godina nije postao nešto lakši, ali da se proći. Šteta što je u detalju tako mala rupica na spitu kroz koju je provučena zamka pa jedva ima mjesta za ukapčanje kompleta (ili treba tanji karabiner). Nakon druge dužine prelazimo u Johnnya... 6a dužina sa naoko zajebanim ulazom, a ustvari uz dobar rad nogu (raskorak) laganica. Po meni vrlo precijenjena dužina, a stvarno lijepa. Šteta što je tako kratka... ja bi 500 metara takvog smjera! :-) Sljedeći 5c je isto lijepi, ali rekao bih čak jači od prethodnog. Prilikom skretanja ulijevo lako je moguće nastaviti ravno u Senza pieta pa pazi ako ti to nije namjera. Dalje nastavljamo kroz Dijagonalku, tvrdi 4b koji nagoviješta već kakav bi mogao biti sljedeći 5c. Dakle, 2 boulder detalja na početku dužine, zatim borba penji-kopčaj-'Španaj!'-sjedni sljedećih par spitova. Definitivno najjača dužina u ovom našem mišungu smjerova. Za kraj izlazna 3-ojka kojom dolazimo na abseil štand... u 3 cuga smo na siparu/stazi i začas dolje.

U nedjelju biramo sjevernu stranu stupa i smjer Leva Tržiška. Odlučujemo penjat s jednim ruksakom što se pokazalo jako dobro, prvi penjač uvijek penje rasterećen. Prvu dužinu Romana vuče do stare tise, a onda vodi i sljedeću po pukotini ispod prevjesa (odozdola izgleda jako scary, a sa prvog štanda ipak nešto manje) na dobre pothvate, a za noge neke sitne stopinkice. Dobro pumpa, a još te čeka izvlačenje u vertikalu iza ugla. Brzo je štand i sad slijedi 6a+... dakle, prejebena dužina, tako krasno gibanje po dobrim ljuskama i bridovima, tu i tamo koji krimpić, ful zanimljivo traženje rješenja, nema detalja, konstantno penjanje bez popuštanja, ali svugdje je moguće predahnuti. Osigurano sa milion spitova i klinova. Nakon ukopčanih 13 kompleta dolazim do spita i klina iznad kojih se čini da je težak detalj. Imam još samo 2 kompleta pa odlučujem štandati. Neudobno za popizdit, visim u pojasu, stopala ubijaju. Ali pokazalo se ipak dobro jer ulaziš u taj detalj drito iznad štanda, a ne povlačeći 30+ metara užeta za sobom. Ta dužina traje još kojih 20-ak metara, ali nakon tog detalja je ipak bitno lakše. Sljedeći 5a ima tvrdi ulaz da bi nastavio lakše, ali i dalje je pravo penjanje. Pa onda neka 4-orka kojom se spajaš na kraj prve prečnice Brida za veliki čekić. Tu smo produžili još gore i desno do stabla, odakle smo se spustili na vrh stupa pa abseil dolje. 5 sati, toliko je to trajalo, za nekih 150-160 metara, ali smjer je predobar! Očekivali smo tvrđe ocjene, ali zaista ne mogu reći da je smjer podcijenjen. Čokove nismo koristili, ali smo piknuli par (manjih) frendova.
Za svaku preporuku!!!