Razveseljen Matijinim izvještajem iz Alpa pišem utiske s jučerašnjeg izleta na Dabarske kukove.

Pripremajući izlet, Zeko nam kaže da bi na Rujičinom kuku moglo biti vruće za popizdit i savjetuje Obli kuk koji bi trebao biti popodne u hladu. Uz preporuku, daje i par savjeta kako naći ulaz u smjer. Usprkos detaljnim uputama, Antonijo i ja odlučujemo savjesno platiti porez na neiskustvo tako da 30-40 minuta duže pristupamo. Za zagrijavanje penjemo Rolling Stones, spajamo prva dva cuga, sve kako piše u vodiću, sasvim korektno i ništa specijalno. Da idem opet, radije bih spojio druga dva cuga jer mislim da bi tako bilo lakše s trenjem. Nakon toga idemo u Il Risveglio dei Mascherini. Prvi cug ima dvije ploče poslastice i puno spitova. Linija je ravna tako da i ovdje spajamo prva dva cuga. Ta dva cuga su baš lijepi gibovi, smjer je bio u hladu, vjetrić je pirkao, moglo se zihrat sjedečki, bila je baš uživancija. I ovom slučaju bi kod ponavljanja radije spojio druga dva cuga. Ovdje nije bilo problema s trenjem, ali s obizrom na broj spitova, kod spajanja druga dva cuga ne bi bilo potrebe za prekopčavanjem i preskakanjem spitova/pješčanih satova.

Na povratku stajemo u restoranu Baške Oštarije koji je za preporuku. Pokret je bio u 6:20 u Zagrebu, a nazad smo bili oko 21:00. Puno hvala Zeki za preporuku, cijeli izlet je baš bio lijep, za proslijedit preporuku!

Kad narastem, volio bi ponoviti izlet, ali penjati Cuba Libre i Elvisa.