Ekipa u sastavu Iva, Jelena, Danica i moja malenkost provela je tjedan dana (30.5. – 6.6.2026.) u Orcu, kak bi lovili granitne kilometre kao pripremu za Kirgiz. Ispod je izvještaj iz smjera Nautilus, a na dnu su suhe (ali vitalne) servisne informacije ako planirate trip.

Nautilus

Cijeli utorak je padala kiša, što je bilo dobro za odmor, pa se u srijedu Jelka i ja odlučujemo na napad u Nautilusa. Krenuli smo leggero - ipak se stijena treba osušiti, al, u ostalom, na godišnjem smo, pomalo.

Pristup smo našle iz druge (a ucrtan je u Gaiu, lol), dolazimo pod stijenu i vidimo jednu navezu da već gmiže po pukotinama. Gladne za penjanjem i potaknute nekim ruksacima ispod smjera, odlučujemo se krenuti penjati prvu penjivu liniju koju smo ugledale. Ja dobivam par-nepar obračun te vodim prvu dužinu. Od prvih stopinki mi nije ugodno - nemam kaj ni noktom zakačit - ali valjda treba samo dići noge i onda kreće ta 5c pukotina iz prvog cuga. Borim se ja tako sa slab-om dobrih 10ak minuta i tad nam je objema bilo jasno da to nije to, al nemrem baš ni nazad bez da skočim na pod 2-ish metra, a to mi se baš i ne da (osiguranje moguće tek višlje gore, ovdje valjda ljudi ne padaju na pločama). Izborim se ja nekak s tim i popnem ostatak te ne-baš oduševljavajuće dužine (s 2 spita) do police. Viknem Jelici da penje i pogledam vodič - čestitamo, popele ste 6a+ varijantu za zagrijavanje nogica. Pravi, prekrasni ulaz u Nautilus bio je desno iza ugla. Klasika.

Sad smo sigurno na dobrom mjestu jer vidimo lijepi "crack-corner" u desno te iznad nas prepoznatljivu 5c varijantu Nautilusa. Jelica bez pol beda to riješi (lijepa dužina) i sad je opet red na meni. Na izbor imamo 4c kamin ili 5c varijanta prečkanja uz strop – biramo kamin, vele ljudi da je nezaboravan. Od štanda se treba poprečkati 2-3 metra u lijevo po nekoj ludoj ploči, naravno bez osiguranja, i onda se dohvatiti kamina. Gledam ja u taj kamin, širine je ramena, a unutra sve glatko kao staklo. WTF, kak sad to? Trebalo bi biti 4c?! Jelena čita opis smjera s mobitela "Traverse left and walk into the mountain... ", al ja baš ne bi to. Vidim da mogu zakoračiti na "pod" kamina, al' ak' udjem unutra, nema više van. A unutra sve široko i glatko. Zadnje osiguranje mi je štand. Sjetimo se, ovo je 4c. Bail-am. Jelica pristaje probati, poprečkam natrag na štand po toj ružnoj ploči. Tad dolazi Talijanski As koji vodi ženu prije nego ode visit u neke lude projekte na sektoru Dado. Nasmije se kak sam se prepala i veli "it's scarry, but follow me". Pretrči on ploču, zakorači na pod kamina i vikne ženi da puti osiguranje jer on sad - hoda. Jelica mi umire od smijeha jer sam se prepala hodanja: "pa no - walk into the mountain, a ne climb the mountain". Na kraju sam se morala i ja nasmijati jer je ovo potpuno ludo mjesto. Kamin je i dalje dosta gladak, al sve je to manje strašno jer van kamina jedva i da vidimo. Zapravo, jedva išta vidimo. Neću spojlati taj nezaboravni cug, idite pa vidite :)

Smjer se na ovom dijelu prekida velikom policom, pa kiwi-coilamo uže i trk pod drugi dio smjera. Moj štrik je na vrhu pa vodim 5a cug, sto znači da će Jelku dopasti detalj - malo mi lakne, jer očito nisam ja za ovo kad se i hodanja po granitu bojim. E al Svemir opet ima drugi plan - vijugavi 5a mi stvori trenja na štriku i nemrem dalje neg napraviti štand, tak da ipak Jelena dovršava tu dužinu i opet moj štrik na vrhu, na mene red da vodim 6a. Neću odbiti izazov, idem se iskupiti za onaj bail-out iz kamina!

Trajalo je to dosta, ali riješih i taj zadnji problem (makar uz malu pomoć opreme). Dužina je dosta konstantna, s dobrim odmorom na pol puta. Prvi dio je finger crack na čijem ulazu sam se navukla na totem, al nakon toga su noge taman dovoljno dobre da je išlo. Osigurati se može odlično, pa praktički penješ na top-rope cijelo vrijeme. Drugi dio je šira pukotina u koju se da lijepo jammati ruke, al noge su opet k***c, pa biram arboristiku te koristim fantastično pozicionirano drvo i njegove grane za stopinke. Mislim da sam na štand došla s 2 frenda od 12. Jelena je na neku foru cug popela isto, ali drugačije skroz - dakle može se svakak, al to drvo u drugom dijelu fakat spašava.

Smjer ima još koju dužinu, no vodič ne preporuča nastavak zbog kvalitete stijene, al nama je tak i tak dosta. U dva absajla (60m i 30m) i malo hoda brzo smo nazad pod stjenom.

Logistika i ostatak Orco dana

Ćorimo u kampu Camping Villa (link) koji je značajno bolje opremljen nego kamp ispod sektora Sargent, iako to znači da se svaki dan moramo voziti 10ak min do raznih penjališta (al bar imao lijepe čiste tuševe). Cijena kampa nas je ispala 11e/noć (ovisi koliko je ljudi u šatoru, može to i jeftinije). Postoji mogućnost i najma bungalova, koji za 5 ljudi ispadne 60e/noć, tj samo euro skuplje po osobi, a dosta komfora više. Kamp ima i veliku prostoriju za druženje u kojoj smo kuhali i igrali igre u hladnim večerima i kišnim danima.

S nama su Škalec i Sara, a kasnije se pridružuje i 2 auta Riječana i jedan auto Željezničara pa smo imali pravi međuodsječki kamp!

Vrijeme nam je bilo pravo planinsko - dakle promjenjivo, ali 5 od 6 dana je bilo iskoristivo za penjanje. Za te polu-dane, postoji odličan izbor jednodužinskih trad smjerova i sportića. Iako smo relativno nisko (~1500 m n.v.), i 6. je mjesec, preporučamo debele pernate jakne i vreće za spavanje.

Iznenadilo nas je sto smo preko tjedna ostali sami u kampu i cijela dolina je djelovala prazno i zatvoreno – u srijedu smo jedva našli restoran u kojem bi pojeli večeru. Kažu lokalci da prava sezona počinje tek ~20.6. kad završi škola, pa eto, dobro za znati ak želite izbjeći gužve u smjerovima.

Mini-market/suvenirnica Giannina je zadovoljila sve naše potrebe za hranom, Mulino-Bianco keksima i čipsom (Sara stvarno voli čips, a i nama ostalima baš teško palo), a nekad se da uloviti i odličan tiramisu. Odmah pokraj dućkasa je i trgovina sa sportskom i kamperskom opremom (ak ste kaj zaboravili) i fantastičan talijanski gelato gdje 2 kugle dođu 3 eura.

A da ne bi bilo da smo samo jeli, evo i popis kaj smo sve prošli:

• 30.5. - dolazak u kamp u večernjim satima
• 31.5. - Per Giorgio, Sargent, 6a, 350m - Danica i Mance, Iva i Jelica (gusto spitano u težim dijelovima, nije teško, možda jer je stil penjanja sličan našem vapnenačkom)
• 1.6. - Sektor Dado, trad jednodužinci - penjali smo smjerove ocjena 5c-6b, dosta izazovno
• 2.6. - pada kiša, između oblaka, provozali se prema prijevoju za Aostu, al je cesta zatvorena, no i brana do koje smo došli je poslužila kao dobro mjesto za pojest pršuta i mortadele. Malo smo se i glupirali po sektoru Atlantida i izmišljali bouldere posto već nemamo crashpad za prave bouldere
• 3.6.
  • Nautilus, Sargent, 6a, 270m - Jelica i Mance
  • Diedro Nanchez, Caporal, 6b, 160m - Danica i Skalec - Danica veli da mu je sve osim detalja bilo strasno, a detalj odličan
  • Sektor Pian dellla Balma (negdje i Ciarforon) - sportski sektor - Iva i Sara - sve s lijeva na desno. Prvi smjerovi na granitu za koje bi Iva rekla da su mekano ocijenjeni. Osim 7a+
• 4.6.
  • Sektor Droide - trad jednodužinci - Danica s ostatkom populacije hrvatskog Orco kampa '26 - sektor je puno pristupačniji (vise beginner-friendly) nego Dado
  • bus Torino-Zagreb - Jelica
  • shopping u velegradu i par trad jednodužinaca ispod Sargenta - Iva i Mance
• 5.6. - Gogna o della Torre Staccata, Scoglio di Mroz, 6a+, 160+40m - Danica, Iva i Mance - smjer nam se nije dopao koliko autorima vodica, ali bilo je super dijelova. Detalj u previsu nam je ipak bio pretežak. Meni osobno su i petice u tom smjeru bile poprilično izazovne. Danci je detalj sići niz strme trave nazad do auta
• 6.6. - put nazad uz obavezni talijanski shopping